Logo
Objavljeno 19. ožujka 2021.

Zašto je nužno i jako važno preispitivati radne procese?

Sigurna sam da svi znate priču o tavi i ribama bez glave. Ako ne, ukratko ona ide ovako: pitala kćer svoju majku zašto uvijek odreže ribama glavu prije nego ih stavi pržiti u tavu. Majka je odgovorila da se to jednostavno tako radi. Kćer nije baš bila zadovoljna odgovorom, pa je nastavila ispitivati majku i slijedećih dana, a na koncu i baku koja se prisjetila i odgovorila da je njena prabaka tako radila jer je imala malu tavu u koju nisu stale cijele ribe!

Ova priča mi uvijek padne na pamet kad pomislim na to koliko smo svi skloni slijediti uvriježene i naslijeđene procese bez da logički razmišljamo o njima. Jednostavno ih prihvaćamo kao „zdravo za gotovo“ i ne propitkujemo dalje. Situacija je jednaka bilo da govorimo o procesima iz sfere privatnog života ili o onima na radnom mjestu. A zašto se tako ponašamo? Vjerojatno zato što nismo osvijestili koliko je nužno i važno promišljati o procesima i preispitivati ih. Ponekad smo čak i malo lijeni jer je puno jednostavnije ostaviti nekom drugom da brine o tome, pogotovo ako se ne radi o našoj kompaniji, nego smo mi tu „samo“ na radnom mjestu. Guess what? Upravo takvi zaposlenici koji preispituju i nastoje poboljšati poslovne procese u kompanijama koje nisu njihove, već za koje rade su zlata vrijedni i direktno pokazuju svoju angažiranost poslodavcu, da im je stalo i da žele da kompanija radi i bolje. To je svakako nešto što bi poslodavci trebali prepoznati.

Neku večer gledala sam na TV-u našeg mladog poduzetnika iz područja IT-a čija kompanija je ostvarila zavidan međunarodni uspjeh. Kad ga je voditeljica pitala što su to oni radili da su tako uspješni, odgovorio je da su svakih nekoliko godina radili totalni redizajn firme, od vizije do procesa. Konstantno su promišljali, analizirali, lovili nove potencijalne prilike za uspjeh i usmjeravali kompaniju ka tom cilju.

Razvoj tehnologije, digitalizacija, web poslovanje, globalizacija, COVID19… sve su to činitelji koji nas tjeraju da procese moderniziramo, ubrzamo i pojednostavimo. Jer ako nećemo mi, hoće sigurno naša konkurencija, a tad smo već ispali iz igre i trebamo dvostruko više raditi da ulovimo zaostatak.

Kad promišljamo o poslovnim procesima dovoljno je da svatko krene od procesa na kojem trenutno radi i koji najbolje poznaje. I naravno, ponekad su procesi u redu i ne treba ih u tom trenutku mijenjati jer daju optimalne rezultate. Ali ništa nas ne sprečava da logički promišljamo o njima i da ih ponovno za neko vrijeme preispitujemo i uvjerimo se jesu li još uvijek optimalni ili ne.

Na kraju uvijek dolazimo do one famozne riječi koja nas zna uplašiti jer toliko volimo svoju zonu komfora, a to je promjena. Pa i kad se radi o procesima: tko zna kako će to izgledati na taj način, nisam siguran/na da će to biti bolje, dobro je i ovako, zašto mijenjati jer ne znamo 100% da će biti bolje i svakakve druge izlike. A ja kažem na sve to da nikad nećemo saznati dok ne isprobamo. Najlakše se opet vratiti na staro, međutim usudimo se predložiti i isprobati i nešto novo, nešto drukčije, brže, modernije. Možda neće biti funkcionalno svaki put, ali ukoliko bude 1 od 5 pokušaja, vrijedilo je, zar ne?

Autor: Daniela Marušić-Gajica